Granice između privatnosti i sigurnosti sve su manje jasne. Jedna od najkontroverznijih tema koja je uzburkala javnost u Europi, a posebno sada uoči nadolazećeg glasanja u Europskom parlamentu, jest inicijativa kolokvijalno poznata kao Chat control. Službeni naziv, “Uredba za sprječavanje i borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece na Internetu”, zvuči pohvalno i svi se slažemo s njegovim ciljem: zaštitom najranjivijih. No, ono što ova inicijativa podrazumijeva izaziva duboku zabrinutost i otvara ozbiljna pitanja o temeljenim slobodama.
Što je zapravo Chat control?
Prijedlog, koji je Europska komisija prvi put predstavila, nalaže pružateljima usluga razmjene poruka, poput WhatsAppa ili Messengera, da automatski skeniraju sav sadržaj; poruke, fotografije i videozapise koji korisnici dijele. Cilj je pronaći materijale vezane uz seksualno zlostavljanje djece, što bi olakšalo i ubrzalo otkrivanje počinitelja.
Zagovornici ove mjere, uključujući Dansku koja je preuzela predsjedanje Vijećem EU i učinila ju jednim od svojih prioriteta, ističu alarmantne statistike. Na svjetskoj razini broj prijave seksualnog zlostavljanja djece porastao je s oko 1 milijun prijava u 2010. na gotovo 35,9 milijuna prijava u 2023. godini. S obzirom na ovaj rast, EU ovim prijedlogom želi postati globalni predvodnik u zaštiti djece na internetu, u doba kada je sigurnost u digitalnom prostoru pod velikim upitnikom, a umjetna inteligencija još uvijek neregulirana.
Cijena sigurnosti: Prijetnja privatnosti?
Međutim, kritičari na obje strane političkog spektra s pravom postavljaju pitanje: Je li cijena masovnog skeniranja previsoka? Europski parlament je u studenom 223. gotovo jednoglasno odbacio ideju neselektivnog skeniranja, zalažući se za ciljani nadzor samo na temelju sudskog naloga i isključivo za osobe za koje postoji osnovana sumnja. Masovno skeniranje, ističu kritičari, pretvara svakog građanina u potencijalnog osumnjičenika i krši osnovna ljudska prava na privatnost.
Postoji i sumnja u učinkovitost ove inicijative. Umjesto da se resursi usmjere na ciljanje istrage, masovni nadzor mogao bi zatrpati institucije s milijunima podataka, stavljajući „šum“ koji otežava pronalazak pravih počinitelja. Nadalje, end-to-end šifriranje, koje osigurava da poruke mogu pročitati samo pošiljatelj i primatelj, ključno je za sigurnost i privatnost. Njegovo narušavanje moglo bi postaviti opasan globalni presedan, otvarajući vrata za slične sustave nadzora u borbi protiv drugih kaznenih djela ili čak za praćenje političkih aktivista, čime se stvara društvo slično “Big Brotheru” u kojem smo svi pod nadzorom, bez obzira na našu nevinost.
Što nas čeka?
Glasanje o ovoj inicijativi najavljeno je za 14. listopada, a stajališta država članica još uvijek nisu u potpunosti usklađena. Iako su se tri zemlje izjasnile protiv, 15 ih načelno podržava prijedlog (uključujući Hrvatsku), dok ih je devet neodlučno.
Pitanje koje se postavlja pred Europski parlament nije jednostavno: kako zaštiti djecu bez da se žrtvuje privatnost svih građana? Je li moguće pronaći ravnotežu koja će osigurati sigurnost, a istovremeno očuvati temeljne slobode? O ishodu ovog glasanja ovisi budućnost digitalne privatnosti u Europi, a možda i šire.
